„Do 1956. godine nije bilo ceste do Japetića pa je početak gradnje planinarskog doma na Žitnici bio pravi pothvat. Dopremanje vode i hrane za brojne radnike palo je na teret jednog malog magarca.

Nabavljen u Žumberku, naš magarac je dobio pomalo slovensko ime, a nitko nije mogao točno odgovoriti kako je došlo baš do tog naziva. Na svom samaru nosio je specijalne bačvice – pute i u njima vodu za žedne, a onda i hranu za gladne graditelje doma. Udarnički je odradio razdoblje gradnje doma u vrijeme dok nije bilo ceste do Japetića.

Tilček je bio značajan i u akcijama markiranja planinarskih puteva. Tako je na logorovanju markacista 1952. godine kojom prilikom je markiran put od Jaske preko Bukovca i Tihočaja do Pećnog on obavio glavni teret nošenja opreme.

Kasnije je uživao ladanjski život i bio omiljeni lik svekolikog planinarskog puka koji je posjećivao Japetić i novi planinarski dom na Žitnici. Poslužio je ponekad i za razonodu i tečaj jahanja. Doživio je duboku starost, uginuo je i pokopan na Japetiću na dnu livade koja od doma vodi prema šumskom dvoru u Sv. Jani. Planinari su dugo poslije ostavljali cvijeće na Tilčekovom grobu.“

-„Tekst posuđen iz knjige Jaskanska planinarska priča, autora Ivo Karača.“